Naša sugrađanka Azra Bešić je svestrana osoba, s podjednakim uspjehom nastupa u horu, piše pjesme i redovna je u Klubu čitalaca Gradske biblioteke, osim ako je u tome ne spriječe radne obaveze u Domu zdravlja.Ovoga puta napisala je pjesmu posvećenu majci, a sve to u povodu 8.marta,Međunarodnog dana žena, koju objavljujemo u nastavku:
Šta da ti poklonim majko ?
I šta da ti poklonim a da vidiš dušom svojom?
Lijepi broš na marami tvojoj?
Očima svojim vidjeti ga ne možeš,
ali dodirom svojim ti osjetiti ga možeš.
Ti nisi sada nesretna bez vida!
Tvoje su oči majko najljepše za mene!
Znam, tvoje srce se steže što vidjeti me više ne možeš
ali imaju riječi kojima ću ti opisati sebe.
Ti ćeš moći čuti me majko i to je jedna više blagodat za tebe.
Postoje sjecanja na prošle dane,
rukom pod ruku sa prijateljicom svojom,
tvoje šetnje duge Sprečkim poljima našim.
A miris ispržene kafe te vraća u sjećanja na tvoju majku.
Ne ti nisi sada nesretna majko,tvoje oči su najljepše za mene,
I šta da ti poklonim da osjetiš ljubav moju?
To je miris ruže jedne koju ti dajem u ruke tvoje.
Ti si majko sretna, jer
ti sada samo jasnije vidiš,
očima svoje čiste i nježne duše./Azra Bešić/