Piše: dr. sc. Suadin Strašević
BOSANSKI KRALJ TVRTKO I KRALJICA DOROTEJA
Primicao se kraj oktobra, godine 1377. Bilo je neobično toplo, uz vjetar koji je dolinom Bosne lepršao listove; boje bakra. U selu Mile, nadomak Visokog, već izvjesno vrijeme, trajale su neke užurbane pripreme. U zraku se osjećala veličanstvenost nadolazećeg trenutka i odluke.
Oko hiže, u centru sela, postrojena je bosanska garda, opasana teškim bosanskim mačevima; iskovanim vještom rukom fojničkih kovača. Naprijed, u počasnom položaju, držali su borbena koplja, posebno napravljena za tu prigodu, u Kupljerosima kod Soli. Svuda, uokolo, bili su redovi vojnika praćenih teško opremljenom konjicom.
Negdje, oko podne, kako bilježi anonimni hroničar, a pouzdano pamti stari Bošnjanin, začula se koračnica praćena jednoličnim taktom. Prašnjavim putem jahala je grupa teško naoružanih bosanskih vitezova; oklopnika. Na čelu ove smione družine, na bijelom konju, ogrnut plavim ogrtačem; sa ljiljanima izvezenim u zlatnom brokatu, isticao se ban bosanski Tvrtko. Do njega, pokrivena bijelim velom, jahala je Doroteja; banica. Prolazili su kroz špalir naroda bosanskog.
Došavši do hiže, ban je sjahao sa konja, kao i pratnja. Pred hižom, na livadi, okupio se Stanak/sabor cijele Bosne; iz Vrhbosne, Donjih krajeva, Huma i Zahumlja, Soli…Pred vratima hiže ovu časnu svitu, dočeka Did Bosanski; sijed i ostario, pomagao se štapom, uz njega starci i strojnici koji grijeha ne ljube.
Dobro došao Tvrtko sine Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, reče mu Did jednostavnim tihim glasom. Na licu prekaljenog ratnika, postojanog vladara, zatitra blagi osmijeh a njegov pogled kao da bljesnu.
Ušli su u hižu; odmah sa ulaza komornik, svečanim glasom, najavi: Ulazi ban Bosne, slavni Tvrtko iz roda Kotromanića. Za trenutak, Tvrtko kao da zastade, a zatim čvrstim i odlučnim korakom zakorači prema počasnom mjestu u hiži. Prije nego što je sjeo, rekao je: Pozdravljam Bosnu, slavnu i časnu! Dvoranom se zaori: Bosna!
U svečanoj tišini koja nastupi, ispred Tvrtka stade Did bosanski i reče:
Mi, Bosna, proglašavamo tebe Tvrtko za našega kralja, te spokojnim pokretom uze u ruke bosansku kraljevsku krunu i stavi je na glavu Tvrtku. Kralj ustade a hižom se prolomi: Živio Kralj, živjela Bosna, slobodna, časna i slavna!
Odjekunuše pozdravi bosanske garde, a hitri glasnici sa viješću da je Bosna postala kraljevina; na čijem tronu je Tvrtko, odjahaše na sve četiri strane svijeta, u svih tri stotine tvrdih bosanskih gradova. Bosna je krenula svojim putem; kopnom i morima; na visokim jarbolima vihorila se zastava sa ljiljanima. Eho tih glasnika, osluškujemo i sada…
U kraju oka, ispod vela, Kraljici Doroteji, otrgnula se suza. Slobodu je cijenila više od svega; njena stara domovina Bugarska pala je pod vlast Ugarske, a ona je kao bugarska princeza zarobljena te u lancima sprovedena u tamnice Humnika u Slavoniji (1365-1369), te i kao taoc (1369-1374) kod ugarskog kralja Ludovika, dok je nisu putevi 1374. godine doveli do Tvrtka i Bosne, gdje postade prvom bosanskom kraljicom.
Prvi bosanski kralj Tvrtko umro je 10. marta 1391. godine. Ukopan je u selu Mile, današnji Arnautovići, kod Visokog. U mjestu gdje je i okrunjen za prvog bosanskog kralja. Prilikom arheoloških ispitivanja, u njegovom grobu, pronađen je očuvan kraljevski plašt koji će se zavihoriti, ponovo, na putu bosanske nezavisnosti i slobode. Bosanska kraljica Doroteja umrijet će 1390. godine. Ukopana je u kraljevskom gradu Bobovcu. Proći će stoljeća mnoga, slučajno ili ne, Nezavisnost Bosne i Hercegovine, od svih država svijeta, prva će priznati, upravo, Bugarska. /Dr. sc. Suadin Strašević/
KORAČAJ BOSNO ODVAŽNO I SMJELO!!!