Sakib Malkočević bio je jedan od onih trenera kojeg su svi poštovali u čitavoj Bosni i Hercegovini.

Biografija popularnog Soka je ispunjena usponima i padovima. Kada je bilo najteže nije otišao iz Slobode. Kao trener uvijek je bio na raspolaganju svom voljenom klubu. Čak tri plasmana na Europsko prvenstvo učinila su ga najuspješnijim trenerom u BiH.

Sakib Malkočević biografija

Rođen je u Tuzli 25. januara 1965. godine gdje je završio Ekonomsku školu. Još kao dječak maštao je o igranju na stadionu Tušanj gdje je redovno pratio mečeve Slobode 70-tih godina.

Kapiten Slobode

Fudbal je počeo trenirati u lokalnom klubu Radnik iz Lipnice. Nakon kadetske selekcije prešao je u juniorsku ekipu Slobode. Ubrzo se vratio u Radnik da bi se vratio u prvi tim Slobode 1989. godine. Kratko je bio na posudbi u ekipi Radničkog iz Lukavca.

Za ekipu tuzlanske Slobode debitovao je u Nišu kada je ušao s klupe za rezervne igrače. Prvu utakmicu od prve minute zaigrao je 1992. godine po palicom trenera Fahrudina Avdičevića. Bio je to duel protiv tadašnjih europskih i svjetskih klupskih prvaka, ekipe Crvene Zvezde.

U ratom periodu legendarni tandem Mustafa Hukić i pomenuti Fahrudin Avdičević nisu dopustili da se klub ugasi. Jedan od igračkih uzdanica ratne Slobode bio je upravo Sakib Malkočević, popularni Sok. Spletom okolnosti Sakib je zaigrao na poziciji libera iako je kroz karijeru igrao u veznom redu. Za vrijeme rata i nakon njega, Sloboda je imala dobre rezultate, no nikada nisu uspjeli osvojiti niti jedan trofej. Redovno su bili u vrhu tabele bh. lige, a u Kupu nisu imali sreće. Upisali su čak tri poraza u finalu Kupa Bosne i Hercegovine, dva od zeničkog Čelika i jedan od Sarajeva.

Poslije 12 godina igranja za Crveno-Crni dres noseći i kapitensku traku, Sakib Malkočević se oprostio 2001. godine. Bila je to utakmica protiv Partizana u okviru turnira “Mustafa Hukić Huka”.

Trenerska karijera

Po završetku igračke karijere, Sakib je radio u omladinskom pogonu FK Sloboda. 2003. godine dobio je poziv u stručni štab kojeg je vodio trener Abdulah Ibraković. U to vrijeme Sloboda je bila pred ispadanjem. Niz loših rezultata uzrokovalo je to da Ibraković dobije otkaz, pa je Malkočević preuzeo kormilo tuzlanske Slobode.

Do kraja sezone, Sloboda ne samo da se spasila ispadanja u niži rang, već je izborila i nastup u Intertoto kupu. To je značilo da je tuzlanska ekipa igrala europske utakmice po prvi puta nakon 1978. godine i okršaja s Las Palmasom.

U prvom krugu savladan je islandski Akureyrar nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. Naredni krug donio je okršaj s belgijskim Lierseom. Na ispunjenom Tušnju meč je završen rezultatom 1:0 za Slobodu, a jedini gol postigao je Samir Kuduzović. Na revanš susretu u Belgiji, Lierse je slavio s 5:1 i tako nastavio takmičenje u Intertoto kupu.

I naredne sezone Sloboda je pod vodstvom trenera Malkočevića izborila plasman u Intertoto kup. Ovoga puta u prvom krugu izbacili su slovenački Celje zahvaljujući golom u gostima. Preko Spartaka iz Trnave nisu mogli dalje, jer je slovački predstavnik slavio u obje utakmice i prošao dalje ukupnim rezultatom 3:1.

No, bez obzira na ispadanje u Intertoto kupu, Sloboda je bila jedan od najgledanijih timova u BiH. Na svakoj utakmici stadion Tušanj je bio ispunjen, a sam trener Malkočević bio je svjestan da su njegovi izabranici tvrd orah svakom protivniku.

Stil igre kakav je preferirao Malkočević, u Italiji se popularno zvao ‘Catenaccio’. Bio je to stil igre koji se bazirao isključivo na odbrani gdje su sjajni odbrambeni igrači izuzetno uspješno sprječavali napade protivnika. Zahvaljujući tome, utakmice Slobode igrane su na mali broj golova, a najčešće pobjede Crveno-Crnih bile su one minimalnim rezultatom 1:0.

Sakib je često govorio da upravo voli kada njegova ekipa pobjedi s 1:0.

“To je moj trenerski stil. Volim pogledati fudbalsku utakmicu koja završi rezultatom 3:3. Ali kao trener volim pobjedu od 1:0. Jer ako moja ekipa ne primi gol, onda sigurno neće izgubiti”, izjavio je jedne prilike.

Malkočević je kao igrač izgubio tri finala Kupa BiH, a kao trener nažalost još dva. U sezoni 2007/2008 finale su igrali Zrinjski i Sloboda. Na Tušnju je završeno rezultatom 2:1, a istim rezultatom Zrinjski je slavio u Mostaru. Ipak, Zrinjski je poslije boljeg izvođenja penala osvojio trofej.

Sljedeće godine, Sloboda je ponovo u finalu Kupa BiH, ali ovoga puta protivnik je ekipa Slavije. Na Tušnju je slavila Sloboda s 2:0, a Slavija je identičnim rezultatom pobijedila u Istočnom Sarajevu. Kod izvođenja jedanaesteraca, domaći su imali više koncentracije i tako osvojili Kup BiH.

Historijski uspjesi

Ako nije uspio u seniorskim kategorijama osvojiti trofej, Sakib Malkočević je to nadoknadio s mlađim uzrastima. Nakon što je u dva mandata vodio ekipu Slobode, Sakib je s juniorskom selekcijom Slobode postao prvak države 2010. godine.

Sjajne rezultate na klupi juniora ispratio je i N/FS BiH, koji je ponudio Malkočeviću mjesto selektora kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine. U svom mandatu na klupi U17 reprezentacije BiH, Sakib Malkočević je ostvario historijski uspjeh s obzirom na to da je u čak tri navrata odveo reprezentaciju na Europsko prvenstvo za igrače do 17 godina.

Na debitantskom nastupu na Europskom prvenstvu 2016. godine u Kazahstanu, bh. kadeti igrali su u grupi s Austrijom, Njemačkom i Ukrajinom. Poslije dva poraza uslijedila je i prva pobjeda protiv Ukrajine rezultatom 2:1.

Naredne godine desio se novi plasman na EURO koji se igrao u Hrvatskoj. Izabranici Malkočevića nastupili su u grupi C zajedno s Njemačkom, Republikom Irskom i Srbijom uz učinak od dva poraza i pobjeda protiv Srbije s 1:0.

Na trećem uzastopnom nastupu na U17 Europskom prvenstvu u Engleskoj 2018. godine, kadetska reprezentacija BiH našla se u grupi C, a za protivnike je imala Belgiju, Dansku i Republiku Irsku. Već na startu upisana je pobjeda protiv Danske, da bi uvezali dva poraza od Belgije i Irske.

U međuvremenu, Sakib Malkočević je imao ogromnih zdravstvenih problema gastroenterološke prirode. Tokom 2017. godine uspješno je operisan na UKC-u Tuzla poslije čega se vratio fudbalu i selektorskoj poziciji.

U devetom mjesecu 2018. godine napustio je selektorsku poziciju s porukom da se želi posvetiti porodici i ličnom zdravlju. Nažalost, zdravstveno stanje se pogoršalo u roku od šest mjeseci, pa je Malkočević obavio nekoliko operacija.

Poslije uspješnog oporavka, Sakib se ponovo priključio omladinskim kategorijama reprezentacije BiH, ali u ulozi skauta.

Na veliku žalost svih ljubitelja fudbala, Sakib Malkočević je preminuo 24. oktobra 2020. godine u 55. godini života.

Koliko je bio poštovan i cijenjen među sportskim radnicima u BiH svjedoči i njegov posljednji ispraćaj na kojem se pojavio veliki broj igrača i trenera. Također, N/FS BiH donio odluku da utakmice Premijer lige igrane narednog vikenda započnu minutom šutnje u čast preminulog Malkočevića.

Njegovi uspjesi s kadetskom reprezentacijom BiH predstavljali su najveći uspjeh za jednog trenera, pa je s razlogom prozvan najuspješnijim bh. trenerom.

Iako je ovaj svijet napustio prerano, Sakib Malkočević je ostao u srcima i lijepom sjećanju svim navijačima FK Slobode, u klubu i gradu u kojem je ostavio neizbrisiv trag.