Jedan od najboljih fudbalera u dugoj istoriji Savena svakako je i Fuad Subašić.Zbog svog talenta nije dugo igrao za Slaven, brzo je prepoznat njegov kvalitet i prešao je u tuzlansku Slobodu, koja je tada bila među najboljim jugoslovenskim ekipama.
“Kao i svi moji vršnjaci nogomet smo počeli igrati po živiničkim mahalama, a kad smo stasali za podmladak pristupili smo Slavenu.Igrao sam desno krilo i sa 15 godina počeo sam dobivati priliku da igram za prvi tim.Ostaje mi u sjećanju utakmica iz 1967.godine kada smo razigravali sa Rudarom iz Ljubije ulazak u Drugu ligu SFRJ, ali nismo uspjeli.Poslije te utakmice gotovo pola tima je prešlo u jugoslovenske Prvoligaše.U Slobodi sam igrao od 1967.do 1974.godine.Inače, dok sam igrao za Slobodu najbolji plasman nam je bio 4.mjesto u Prvoj ligi SFRJ, a tada nam je trener bio Đorđe Gerum.Tada prelazim u Radnik iz Bijeljine, a potom u Kanadu i ekipu Metros, zajedno sa saigračem iz Slobode Fazlićem”, prisjeća se Fuad Subašić.
Od zanimljivijih događaja prisjeća se susreta u Ljubljani protiv Olimpije, kada je ekipi iz Tuzle trebao bar jedan bod da zadrži mjesto među Prvoligašima:
“Ušao sam na teren 7 minuta prije kraja, rezultat je bio 0:0 i to nam je odgovaralo, međutim, snašao sam se u jednoj gužvi i 3 minute prije kraja postigao sam gol.Nastala je euforija, svi fudbaleri su potrčali da mi čestitaju, pao sam na teren i svi su skoro bili preko mene, tako da sam se jedva “spasio”.I narednu utakmicu u SKoplju protiv Vardara smo dobili te tako ostali Prvoligaši SFRJ”.
Mnogo je zgoda i nezgoda tokom uspješne nogometne karijere, a ovoga puta zapisali smo jednu:
“Kada sam nakon dvije godine po dolasku u Slobodu produžio ugovor, dobio sam velike novce!Sa bratom Miralemom sam otišao u Kragujevac i kupio za te novce automobil “Fiat 1300″, koji je u to vrijeme bio popularan.Nedugo zatim otišli smo na pripreme na otok Hvar, ali nakon nekoliko dana ja sam pobjegao kući da bi se provozao Živinicama i Tuzlom, da se malo pohvalim i”napravim važan”.Rukovodstvo kluba se ljutilo na mene, ali su mi oprostili kada sam postigao onaj gol u Ljubljani”.
Nakon završetka karijere posvetio se trenerskom pozivu.Počeo je od Jedinstva iz Dubrava i Omladinca iz Đurđevika, da bi potom bio trener i ekipi Zvijezde iz Gradačca, nakon čega je”okačio kopačke o klin” i posvetio se drugim poslovima./Š.G./
