U okviru V Festivala umjetnosti za djecu u našem gradu gostuje ekipa glumaca JU Bosansko narodno pozorište Zenica, koje će izvesti predstavu “Oslobodite umjetnike”.Predstava je na programu u BKC Živinice u četvrtak,15.decembra, sa početkom u 18 sati.
Predstava “Oslobodite umjetnike” je rezultat višemjesečnog rada reditelja Nicka Teunissena i Nedžme Čizmo, sa grupom starijih članova Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Predstava tematizira probleme, nedoumice i frustracije generacije tinejdžera, koje smo kroz rad s njima analizirali i selektirali, i na kraju inkorporirali u strukturu dramskog teksta, to jest predloška predstave. Cilj cjelokupnog rada bio je dati priliku mladima da kroz igru, pjesmu, ples i druga teatarska sredstva „progovore“ o onome što ih muči, plaši, ljuti i traumatizira, preciznije: da artikuliraju svoja mišeljenja o stvarima iz „svijeta odraslih“ koje ne razumiju, a koje ih itekako opterećuju.
Općenito, smatramo, da su djeca na Balkanu prisiljena nositi se sa problemima kojima nisu dorasla, i tako, prisilno, „prerano odrasti“. Zbog toga je uloga teatra u njihovim životima veoma važna, jer on im nudi neophodan prostor za igru i maštu.
Predstava govori o skupini mladih ljudi kojima stiže informacija da se njihovo pozorište zatvara zbog loše financijske situacije i da, ako ga žele sačuvati, moraju impresionirati strane donatore, „zaslužiti“ finansijsku potporu. Djeca shvataju da, ako žele napredovati i sačuvati svoj teatar, prvo se moraju osloboditi zastarjelog sistema rada i redateljice koja ih ograničava u svemu. Drugim riječima – moraju se izboriti za svoju slobodu. Oponašajući odrasle, djeca organiziraju glasanje i odlučuju da se od tada u njihovoj grupi sve stvari rješavaju demokratskim putem. No, ubrzo, kao i odrasli, djeca „upadaju“ u „zamke demokratije“, koje dovode do međusobnih sukobljavanja.
Aludirajući na društveni kontekst naše zemlje i izlažući ga podsmjehu, ovom predstavom, prvenstveno, ukazujemo odraslima u šta i gdje nas vode loše osobine čovjeka, kao što su pohlepa, pretjerana ambicija, sebičnost i nepostojanje osjećaja za zajedništvo i timski rad.
Također, postavljamo vrlo važna pitanja: da li će se ova generacija, koja tek treba da stupi u svijet odraslih, moći brinuti sama za sebe, ili će kao i generacija njihovih roditelja ovisiti o dobroj volji inostranih donatora. Odgajamo li novu generaciju svojevrsnih prosjaka koji se uzdaju se tuđu milostinju? Da li primjereno rješavamo naše društvene probleme i jesmo li, ovakvi, dobar uzor mladoj generaciji?/Nedžma Čizmo/
