U Bosni i Hercegovini danas se obilježava Dan rudara, u znak sjećanja na 21. decembar 1920. godine, kada su u generalni štrajk stupili rudari Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze, što je dovelo do svjetski poznate Husinske bune, odnosno oružanog otpora rudara lošoj vlasti.
Od 1918. do 1920. godine komorati u svim dijelovima naše države bili su izloženi nemilosrdnim ugnjetavanjima bez uživanja bilo kakvih prava. Pošteni i časni radnici su izašli s osnovnim zahtjevima pred Zemaljsku vladu BiH, koji su se ogledali u povećanju plaće i boljim uvjetima rada. Vlada je odbila zahtjeve rudara, što je bio razlog da rudari započnu štrajk.
Zemaljska vlada BiH postavila je ultimatum rudarima da, ako se u roku od tri dana ne vrate na posao, gube poslove te stambena prava nad državnim stanovima. Jedna od represivnih mjera vlasti s ciljem stavljanja štrajka pod kontrolu bila je i naredba o iseljavanju rudara Slovenaca iz njihove kolonije u tuzlanskom naselju Kreka.
Prema historijskim podacima, obustava rada je bila potpuna u rudnicima, a od ukupno 5.100 rudara štrajk je podržalo njih 4.800.
Štrajk je imao i političke konotacije koje su, između ostalog, rezultirale donošenjem “Obznane”, kojom je zabranjeno djelovanje Komunističke partije. Štrajku rudara su se pridružili i metalci, a na radnim mjestima, u skladu s važećim odredbama, bile su samo neophodne osobe zbog zaštite rudnika od požara i poplava.
Prve žrtve štrajka pale su u Tuzli 27. decembra, u sukobu rudara Kreke i žandara. Sedmorica rudara su poginula, više desetaka ranjeno, a gotovo 400 ih je uhapšeno.
Takav odnos vladajućih struktura izazvao je revolt u cijeloj zemlji, tako da je štrajk izašao van granica Bosne i Hercegovine. Tokom januara i februara 1922. godine održano je i suđenje, na kojem je više od 350 rudara optuženo, a dvadesetorici je suđeno. Jure Kerošević, rudar porijeklom iz Husina, osuđen je na smrt vješanjem zbog ubistva žandara, a ostatak optuženih je dobio kazne od kojih je najviša bila 15 mjeseci.
Nakon sudske odluke izbili su neredi, kako u BiH, tako i u cijeloj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a posredstvom Komunističke partije slučaj ”Kerošević” je problematiziran na međunarodnom nivou. Tako je Četvrti kongres Komunističke internacionale u Moskvi, 30. novembra 1922., pozvao proletere svih zemalja da pruže podršku pomilovanju Keroševića, nakon čega je, 4. decembra 1922., ukazom kralja o pomilovanju, Keroševiću smrtna kazna zamijenjena dvadesetogodišnjom zatvorskom.
U konačnici, to je doprinijelo većoj brizi o rudarima i njihovim uvjetima rada te povećanju obima radničkih prava. Kerošević je 1937., nakon 17 godina zatvora, pušten na slobodu.
Ova velika prekretnica za rudare i sve radnike tadašnje Kraljevine SHS kasnije se počela slaviti kao Dan rudara u Bosni Hercegovini – 21. decembra.
U rudarskim krajevima Dan rudara slavljen je s većim žarom od Nove godine i ostalih praznika. A kako rudari danas zarađuju svoj hljeb sa sedam kora, oni to najbolje znaju.
Rudari su bili, jesu i ostat će oni koji bez obzira na sve prepreke s kojima se generacijama unazad susreću, održavaju rudnike i gradove živima. Njihove ruke podizale su porodice, mahale i gradove. Komorati svakim svojim odlaskom u jamu iskušavaju sreću. Zato danas i uvijek: KOMORATI, SRETNO.