Koji su i gdje su svi spomenici u Tuzli?

U Tuzli je osamnaest nacionalnih spomenika BiH. To su:

Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli, historijska građevina
Džindijska (Husein-Čauš) džamija u Tuzli, graditeljska cjelina
Jevrejsko groblje na lokalitetu Borić u Tuzli, grobljanska cjelina
Fondovi i zbirke JU Arhiv Tuzanskog kantona u Tuzli, pokretno dobro
Hastahana (prva javna bolnica), historijski spomenik
Kino Centar
Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške, historijsko područje
Poljska (Turalibegova) džamija sa grobljem i turbetom, graditeljska cjelina

Dvor Srpskopravoslavne zvorničko-tuzlanske eparhije sa pokretnim naslijeđem, historijska građevina
Pravoslavna crkva svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na Trnovcu, graditeljska cjelina
Pravoslavna crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Požarnici sa starim hrastom, prirodno-graditeljska cjelina
Proizvodnja soli u Tuzli, industrijsko naslijeđe

Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice sa pokretnim naslijeđem, historijska građevina
Samostan sestara Kćeri Božje ljubavi Josipovac, historijski spomenik
Šarena (Časna, Atik, Gradska, Behram-begova) džamija sa haremom, ulazni portal i mjesto Behram-begove medrese, graditeljska cjelina

Zbirka slika Ismeta Mujezinovića u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla
Zbirka Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla, pokretno dobro
Kapela Gospe Lipničke

U Tuzli su sagrađene također Mejdanska džamija iz 1644., Mehmedagina (Jalska) džamija (oko 1600) i Huseina Čauša (Džindijska) džamija (17. st.)

Memorijalnu baštinu čine groblja. Katoličko je groblje na Boriću, Josipovcu / Slavinovićima, pravoslavno na Trnovcu, židovsko na Bukovčiću. Katoličko groblje na Boriću posljednje je počivalište brojnih generacija Hrvata Soli, ali i pripadnika drugih katoličkih naroda koji su ovdje došli otkako je grad Tuzla kulturno i industrijski procvao dolaskom savremene zapadne civilizacije s Austro-Ugarskom koncem 19. i početkom 20. stoljeća.

Zgrada Barok iz 1900., obnovljena 2009., preteča je današnjih trgovačkih centara.

Izgradnja spomenika na javnim površinama u Tuzli i okolini, može se pratiti kroz prošlost od vremena austrougarske vladavine do danas. Spomenici su predmeti koji služe za sjećanje na pojedine ličnosti ili događaje. Najčešće se radi o umjetničkim predmetima (kipovi, skulpture i fontane), a osim njih postoje i spomen-parkovi, obelisci, stele, spomen ploče, česme, nadgrobne ploče itd.

Intenzitet izgradnje, karakter spomenika, vrste materijala i tehnike izgradnje, su se bitno mijenjali kroz različite historijske periode. U Bosni i Hercegovini, a samim time i u Tuzli moţe se pratiti nekoliko faza vezanih za izgradnju spomenika. One su usko vezane za promjenu političkih sistema (državnih i društvenih).

Tako se nameće podjela od četiri različita perioda:

Period austrougarske vladavine;
Doba Kraljevine Jugoslavije;
Period socijalističke izgradnje poslije Drugog svjetskog rata;
Period nakon Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.

Spomenici u Tuzli – Period austrougarske vladavine (1878-1918)

.. obiljeţen je intenzivnom izgradnjom javnih, ali i privatnih objekata u Tuzli i njenoj široj okolini. Nije zabiljeţen neki veći broj javnih spomenika, osim onog koji se nalazio na današnjem Trgu Oslobođenja (Appel Platz), na kojem se nalazio jedan obelisk, posvećen austrougarskoj vlasti u Tuzli.

Spomenici u Tuzli – Period Kraljevine Jugoslavije (1918-1941)

obilježen je intenzivnijom izgradnjom spomenika, pa se tako isti postavljaju ispred škola, na odmaralištima npr. na Slanoj Banji, Lederova Fontana, Most sa kipovima itd. Zanimljivo je spomenuti da je ponekad veliki broj umjetnika radio na jednom mjestu kako bi ukrasio prostor (kako enterijer tako i eksterijer) objekta.

U konkretnom slučaju radi se o Sokolskom domu, kojeg je izgradio arhitekta Bogdan Đukić, a čiju su unutrašnjost ukrasili Ismet Mujezinović, Anto Matković, Dragiša Trifković, Franjo Leder, Kristijan Kreković i mnogi drugi. Danas se od cijelog objekta sačuvala samo dva reljefa Franje Ledera, koji se nalaze ispred ulaza na Fakultet za tjelesni odgoj i sport Tuzla, na Slanoj Banji.

Osim Sokolskog doma, kojeg više nema, zanimljiv je i podatak da je vajar Sreten Stojanović (1898–1960), autor spomenika kralju Aleksandru Karađorđeviću, koji se nalazio na prostoru današnje Kapije u periodu između dva svjetska rata. Statua kralja Aleksandra je uništena uspostavom Nezavisne države Hrvatske u aprilu mjesecu 1941. godine.

U ovom periodu do početka Drugog svjetskog rata, umjetnici angažovani na poslovima izrade javnih spomenika nisu puno odstupali od europskih kretanja u navedenoj oblasti skultpure, jer su mnogi od njih bili učenici europskih centara za umjetnost (Pariz, Beč, Berlin, Rim itd).

Spomenici u Tuzli – Period socijalističke izgradnje (1945-1990)

donosi neke nove pravce u umjetnosti, ali dolazi i do povećane produkcije izgradnje spomenika u različitim formama (spomen ploče, spomen kuće, biste, skulpture, portreti, spomen parkovi itd). Najčešća forma u kojoj su vajari radili bile su biste i portreti narodnih heroja. Biste su ukrašavale javne površine i javne ustanove od društvenog značaja, kao i upravne zgrade preduzeća.

Tako se od kraja pedesetih godina XX stoljeća, pojavljuju najznačajniji spomenici koji i danas svjedoče o prošlosti iz Drugog svjetskog rata i sjećanju na radnički pokret iz vremena kraljevine Jugoslavije. Jedan od najznačajnijih spomenika iz ovog perioda je Husinski rudar kod BKC-a (nekada Dom Moša Pijade), Ivana Sabolića kao i spomen park na Husinu, istog autora. Druga velika spomenička cjelina nastala je u užem području grada Tuzla, na šetalištu Slana Banja.

Na padinama ispod Gradine, podignuto je partizansko groblje, koje simbolizuje zahvalnost grada Tuzle za žrtve boraca iz Drugog svjetskog rata. Partizansko spomen groblje kao cjelinu sačinjavaju ulazno stepenište sa platoom, spomenik, zajednička grobnica, vidikovci i odmarališta, česma, bunar, staze itd.

Jedan od najmonumentalnijih spomenika na Slanoj Banji je reljef koji prikazuje tri borca, izgrađen u jednom bloku od bračkog kamena. Na prednjoj strani se nalaze isklesani likovi triju boraca dok je zadnja strana ravna i na njoj se nalaze uklesan tekst o slavi palih boraca. Idejno rješenje spomenika izradili su Antun Augustinčić i Ismet Mujezinović. U njegovoj neposrednoj blizini nalaze se dvije ploče autora Dragiše Trifkovića, na kojima su ispisana imena žrtava fašističkog terora.

Tu se nalazi i djelo Pere Jelisića koje se odnosi na godišnjicu KPJ, koji je izrađen na amorfnom kamenom postamentu. Tu se još nalazi i spomenik koji se svojim tematskim ali i tehničkim rješenjem razlikuje od spomenika posvećenih NOB-u. Radi se o Kapitelu Živorada Ciglića, koji na četiri različite plohe predstavlja prošlost grada Tuzle, od prahistorijskog, preko rimskog, srednjovjekovnog i osmanskog perioda.

Spomenici u Tuzli – Period nakon Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.

karakteriše izgradnja spomen ploča i spomen obiljeţja posvećenih poginulim borcima i šehidima, žrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. Osim toga, u znak saradnje između gradske vlasti i sa drugim gradovima i državama u okruženju, ali i šire, Tuzla je obogaćena sa mnogim kvalitetnim umjetničkim sadržajima na javnim površinama.

Na prvom mjestu tu je spomenik u Centralnom gradskom parku posvećen srednjovjekovnom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću, zatim, biste uglednih ličnosti koje karakteriše univerzalna civilizacijska vrijednost kao što je Martin Luther King.

U centru grada na Korzu nalazi se spomenik piscu Meši Selimoviću i slikaru Ismetu Mujezinoviću. Spomenik Sv. Franje Asiškog, skulptura se nalazi ispred glavnog ulaza u Katolički školski centar u užem centru Tuzle. Rad je Ilije Skočibušića, postavljen je i blagoslovljen u oktobru mjesecu 2009. godine, te spomenik umjetnika Istvana Bencsika ispred zgrade Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli.