Gradačac stanovništvo, ovo područje je od davnina doživjelo mnoge narode, koji su bili različitih vjeroispovijesti i zanimanja. Gradačac je bio mjesto raznih borbi, selidbi i promjene stanovništva.
Ovo područje je od davnina doživjelo mnoge narode, koji su bili različitih vjeroispovijesti, zanimanja, kao i različitog društvenog statusa.
Gradačac je grad i općina koja pripada Tuzlanskom kantonu, a nalazi se na nadmorskoj visini od 130m na obroncima planina – Majevice i Trebave.
Poznat je po historijskim znamenitostima poput kule Zmaja od Bosne, odnosno kule Huseina Kapetana Gradaščevića, a poznat je također i po poljoprivredi, voćarstvu, ljekovitoj vodi i banji Ilidža. Stanovnici Gradačca, njihova historija, kao i kretanja detaljno smo obradili u nastavku teksta.
Gradačac Stanovništvo u 16. stoljeću
U ovom periodu spominju se samo četiri slabo naseljena mjesta, i to Gra(da)čac, Bihća Glavica, Koprivna i Modriča, te da je na tom prostoru bilo svega 49 kuća poreskih obveznika.
Zatim, 10 neoženjenih muškaraca (mudžereda), dok je sam Gradačac imao svega 11 muslimanskih i 6 kršćanskih kuća. U 16. stoljeću Gradačačkoj nahiji pripadaju: Gradačac kao centar, zatim Šamac, Orašje, Modriča i mnoga druga naselja
U Sjevernoj Bosni gradačačkom području broj katolika se mijenjao. To se dešavalo zbog ratnih sukoba između Austrije i Ugarske s jedne strane i Osmanskog carstva s druge.
Najviše katolika iz Bosne iseljava za vrijeme Bečkih ratova. Prema podacima u tom vremenu iz Bosne iselilo je 200.000 katolika.
Stanovništvo Gradačca u vrijeme turskih osvajanja
Kada je bio period turskih osvajanja, u Gradačcu je uglavnom preovladavalo katoličko stanovništvo, ali poslije se sam sastav stanovništva dosta mijenjao.
Ono što je bitno napomenuti jeste, da se kasnije stanovništvo znatno smanjilo jer su selili u druge krajeve. Dok s druge strane Turska na području Gradačca uspostavlja novo stanovništvo
Ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin područje današnjeg Gradačca stavio je pod svoju vlast 1463. godine. To se dogodilo ratnim sukobom između Osmanlija i Ugara.
Gradačački kraj je između 1512. i 1520. i tokom raznih dešavanja godine priključen Zvorničkom sandžaku.Poznat je podatak da područje Gradačca naseljavaju Bošnjaci, pravoslavci i katolici kao i drugi narodi kao manjine.
Prema nekim historijskim podacima, stanovništvo Gradačca govori u najvećoj mjeri ijekavski, ali u nekim segmentima ima ostataka ikavice, posebno kod Bošnjaka i katolika.
Romi u Gradačcu bili su podložni raznim selidbama
Romsko sanovništvo tokom različitih perioda je bilo podložno selidbama. Zanimljiv podatak, iako bez zvaničnih dokaza, jeste da su romi navodno naselili Gradačac smještajući se u podnožju gradačačke tvrđave, poslije Husein-kapetana Gradaščevića, Zmaja od Bosne.
S druge strane postoje podaci koji govore da su se Romi naselili u gradačačke krajeve za vrijeme dolaska Osmanlija.
Jevrejska zajednica živjela je u Gradačcu je sve do početka Drugog svjetskog. Na područje Bosne Jevreji dolaze u drugoj polovini 15. stoljeća, sa turskim osvajanjem Bosne. Prema nekim arheološkim istraživanjima, Jevreji su živjeli i ranije u Makedoniji, Dalmaciji, Crnoj Gori.
Zabilježen je i materijalni trag njihovog boravka u gradu Osijeku, što je zapravo najbliže područje Gradačcu ako govorimo o zabilježenim tragovima . U svim nabrojanim područjima i gradovima pronađen je simboli Jevreja sa hebrejskim natpisima.
Jevrejska zajednica živjela je u Gradačcu je sve do početka Drugog svjetskog. Ova zajednica je brojala od 29 do 50 pripadnika toga naroda.
Naselja u Gradačcu kroz različite vremenske periode
Naselja u Gradačcu su se formirala kroz različite vremenske periode. Neka od naselja koja i danas nose isti naziv su Slatina, Tolisa, Vučkovac, Skugrić. Žabar i Porebrice spominju se određenim izvještajima, a prema historijskim podacima Žabar je imao oko 40 kršćanskih kuća.
U nekim historijskim podacima bilo je spomena na selo Matijevce, ali se to selo nije pod tim nazivom zadržalo. Za Porebrice postoji podatak da je u tom selu živjelo oko 30 kršćanskih porodica.
Na geografskoj karti koja je nastala iza Požarevačkog mira, kojom se utvrđuje austrijsko – turska granica, zabilježena su mnoga sela sa područja Gradačca.
To su: Skugrić (Scugriex), Mionica (Imeonitze), Turić (Turicx), Tramošnica (Schirmosnitza), Žabar (Izbar), Orlovo polje (Orlopole), Slatina (Slatina), Ledenice (Ledenitze), Gradačac (Gradaschatz).
U prvim decenijama 15. stoljeća gradačački kraj je bio slabo naseljen, u tome se slaži svi historičari, ali je konačnim osmanskim osvajanjem, Gradačac postepeno, ali kontinuirano imao porast stanovništva.
Selidbe stanovništva na području Gradačca
Na sjevernim granicama Gradačačke kapetanije, pogotovo prema Slavoniji, kroz duži historijski period odvijale su se selidbe stanovništva.
Katolici su često napuštali ova područja za vrijeme ratova, a kasnije se vraćali kao i Bošnjaci koji su se, pogotovo nakon uspostave Karlovačkog mira, kada je Sava postala granicom, vraćali u Bosnu i Hercegovinu kao i na područje Gradačca.
Prema popisu stanovništva kojeg je vršila Austro-Ugarska 1879. godine – u Gradačcu je bilo 673 kuće sa 697 stanova i 2.626 stanovnika. To je uglavnom bilo bošnjačko stanovništvo.
Crkve i stanovništvo na području Gradačca
Prije austro-ugarske okupacije u Gradačcu nije postojala ni katolička niti pravoslavna crkva, koje će biti sagrađene krajem 19. stoljeća. Prvo je došlo do gradnje pravoslavne crkve 1882. godine, a odmah iza toga i katoličke 1888. godine.
Bogosluženje prije izgradnje crkve pravoslavci su izvršavali u jednoj privatnoj kućici u ulici, koja se nazivala sve do kraja Drugog svjetskog rata, Srpska varoš. U toj kući je stanovao pop sve do 1850. godine, služila je i kao crkva, do izgradnje prave crkve.
Pravoslavne i katoličke porodice u Gradačcu
Među najstarijim pravoslavnim porodicama u Gradačcu su bili Šarići, čija su tri člana umrla 1803. godine od kuge koja je harala na tom području.
Poznate su pravoslavne gradske porodice: Stanići, Pavlovići, Stefanovići, Popovići, Lazići, Stojanovići, Petrovići, Jovanovići i Babići. Neki od potomaka tih porodica i danas žive u Gradačcu, a mnogi su se krajem 20. stoljeća odselili.
Poznate katoličke porodice koje su živjele ili žive u Gradačcu su: Čepulići, Putići, Komjenovići, Bakovići, Jovušići, Koričančići, Pušeljići i druge.
Sve su to bile mahom zanatlijske porodice, od kojih i danas u Gradačcu žive Bakovići. Potomci Putića bili su u Gradačcu sve do 60-tih godina prošlog stoljeća. Pušeljići su živjeli u Gradačcu do devedesetih godina prošlog stoljeća.
Gradačac popis stanovništva 1991
Po popisu stanovništva iz 1991. godine, područje općine Gradačac imalo je 56.581 stanovnika, koji su živjeli u u 38 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći dio općine Gradačac ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.
Naseljena mjesta koja su postala dio Republike Srpske su Blaževac, Krčevljani, Njivak, Orlovo Polje, Pelagićevo, Samarevac, Tolisa i Zelinja Gornja, te dijelovi naseljenih mjesta: Donja Tramošnica, Donje Ledenice, Donji Skugrić, Gornja Tramošnica, Gornje Krečane, Gornje Ledenice, Jasenica, Porebrice, Rajska, Sibovac i Turić.
Od ovih naselja nastala je općina Pelagićevo. Područja mjesnih zajednica Centar, Bukva, Vučkovci, Mionica, Zelinja Donja su najnaseljenija danas u Gradačcu.
Raseljeno stanovništvo se vraća na područje općine
Od 2005. godine, porastao je broj stanovnika na području općine Gradačac. A prema nekim podacima jedan od razloga za to i jeste što se raseljeno stanovništvo vratilo na općinu Gradačac.
U Gradačcu uglavnom preovladava populacija starosti od 15 do 64 godine starosti, ali s druge strane kada je u pitanju populacija preko 65 godina, Gradačac spada u općine sa nešto višim procentualnim učešćem ove starosne grupe u ukupnoj populaciji.
Prema dostupnim podacima zaključuje se da je populacija od 0-14 godina približno ista kao u općinama u blizini Gradačca.
Prema procjenama, broj stanovnika Gradačca koji živi u urbanom području (gradsko i prigradsko stanovništvo) je 49% i približno je isti broju ruralnog stanovništva od 51%.
Dobar dio stanovništva u urbanom području je uglavnom iz razloga što su privredni subjekti najvećim dijelom upravo fokusirani na graad i okolinu, a tu su većinom I obrazovne ustanove.
Općina Gradačac spada u gusto naseljene općine sa 211,6 stanovnika po km 2 .
Broj rođenih u periodu od 2007-2009, bilježi rast, a zatim nagli pad u periodu od 2009. godine pa do 2011. godine. Prema ovim podacima može se zaključiti da sve to utiče na prirodni priraštaj.
Neki autori koji se bave ovakvim i slčnim istraživanjima, navode da će biti sve manje stanovništva, pogotovo mladog zbog odlaska u inostranstvo.
Tokom 2010. godine odselilo se 296 stanovnika, a doselilo 201. stanovnik u Gradačac. Najveći broj migracija odnosi se na migracije unutar Federacije Bosne i Hercegovine zatim Republike Srpske i manji broj na inostranstvo.
Gradačac stanovništvo popis 2013.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini ima 3.531.159 stanovnika, a od toga u Gradačcu je 39.340 stanovnika. Od tog broja je 20.106 žena, te 19.234 muškaraca.
Što se tiče etničkog izjašnjavanja, od ukupnog broja stanovnika, koji, dakle iznosi, 3.531.156, Bošnjaka je 37.130, zatim 918 Hrvata i 345 Srba. Zanimljiv je podatak da se 727 građana tada izjasnilo kao Ostali, 167 se nije izjasnilo, dok 53 stanovnika nisu odgovorili.
Od ukupnog broja stanovnika u Gradačcu, 37.393 stanovnika izjasnilo se da pripada islamskoj vjeroispovijesti, 881 katoličkoj, 365 stanovnika pravoslavnoj vjeroipovijesti. Kao ateisti izjasnilo se 178 stanovnika, a kao agnostik 63 osobe.
Ukupan broj osoba koje su se izjasnile kao udate/oženjene, a koje su starije od 15 godina, bilo je 21.178.
Onih koji nisu stupali u bračnu zajednicu bilo je 7.307, dok je s druge strane razvedenih stanovnika bilo 876. Ukupan broj udovaca ili udovica na području Gradačca bilo je 3.238.
Tokom popisa iz 2013. registrovano je 11.881 domaćinstvo, sa prosječnim brojem članova 3,31.
Broj domaćinstava koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost na području općine Gradačac je bio 4.784, a od tog broja stanovnika 1.404 svoje proizvode prodaje na tržištu.
Prema popisu iz 2013. godine broj nepismenih osoba, starijih od 10 godina, za područje Gradačca iznosio je 1.065, odnosno 3,04 %, a od toga je 900 žena.
Broj osoba koje su visoko obrazovane iznosio je 1.556, dok je 14.750 osoba ima srednjoškolsko obrazovanje. Broj stanovnika sa samo završenom osnovnom školom je 9.408, s tim da moramo naglasiti da su to podaci za stanovništvo starije od 15 godina.
Ukupan broj kompjuterski pismenog stanovništva je 11.164, a 15.115 se izjasnilo da su potpuno nepismeni u ovoj kategoriji.
Radno sposobnih stanovnika na općini Gradačac iznosi 32.599, dok je 10.830 zaposleno.
Ekonomski neaktivnog stanovništva je prema popisu 2013. godine bilo 18.472, dok su 3.297 osobe nezaposlene.
U općini Gradačac postoje dvije srednje, sedam osnovnih te četrnaest područnih škola. U Gradačcu postoje razne industrije poput tekstilne, hemijske, mašinske i prehrambene.
Screenshot: http://www.statistika.ba/?show=12&id=10391
Ostale fotografije: https://tourism-tk.ba/galerije/gradacac/
Preporučujemo da pročitate
- Kako je Gradačac dobio ime
- Zašto posjetiti Gradačac
- Kada se u Tuzli počela eksploatisati sol
- Bogata historija fudbalskog kluba Sloboda
- Gdje za vikend sa djecom
- Tuzla Grad Soli i Slobode
- Gradačac vrijeme