Danas je u Tuzli u 78. godini života preminuo Arif Ahmetašević. Bio je humanista, sevdalija, dobar čovjek – dobre zemlje Bosne. Ostavio je Arif prazninu iza sebe, koja se će se osjetiti kao trajan gubitak, ali i kao veličanstvena uspomena. Bio je jedan od rijetkih entuzijasta koji je živio ono što je pjevao. A živio je Sevdah
Arif Ahmetašević na svoje posljednje putovanje krenuo je iz Tuzle, koja je za njega bila početna i posljednja stanica svih putovanja. U njegovim mnogobrojnim pjesmama sačuvane su svijetle stranice tuzlanskog sevdalijskog duha.
Rođen je 02.01.1946. godine u Gračanici. Od djetinjstva Arif je u četveročlanoj porodici uz svoju braću i sestre uvijek pjevušio. Njegova muzikalnost se i tada posebno isticala. U Tuzli je završio osnovnu školu, a potom i stolarski zanat. Arif Ahmetašević, bio je i otac djevojke Edine Ahmetašević koja je nastradala na Kapiji od granate ispaljene sa s planine Ozren. Nosilac je zlatne povelje „Linus Pauling“ s plaketom zlatnom značkom, i priznanja međunarodnog humanista 2005. godine. Priznanje mu je dodijelila Međunarodna liga humanista iz Graza. 2008. godine udruženje građana „Front“, organizacija koja najveći dio rada posvećuje zaštiti ljudskih prava i borbi protiv državne torture, imenovala ga je za počasnog člana. Nosilac je i priznanja “Tuzlanska lenta“. Bio je počasni član “Instituta sevdaha” Omera Pobrića i UG”Sevdalije” iz Tuzle. Očuvao je od zaborava mnoge bosanske sevdalinke. Uz pjesmu Arifa Ahmetaševića smo rasli, sazrijevali i doživljavali mnoge radosti i senzacije. Radost života i pjesme Arif Ahmetašević decenijama dijelio je sa suprugom Zelkidom i sinom Edinom. Bio je dugogodišnji saradnik Radio-televizije Tuzlanskog kantona i učesnik mnogoborjnih emisija različitih žanrova. Njegove pjesmovite priče zabilježene su u emisijama Pjesmom o Bosni, Bosnoljublja, Ramazanski i Bajramski program. Vrijeme dženaze i ukopa Arifa Ahmetaševića biće naknadno objavljeni.